
Legende Wall Streeta 4 - Peter Lynch
Zamislite da uložite u običnu firmu iz komšiluka – recimo lanac restorana – i za nekoliko godina zaradite hiljade procenata prinosa. Junak današnje epizode Peter Lynch je to uradio… i ponovio još mnogo puta.
Ovo je čovek koji je verovao da ‘investicioni genije živi u svakom od nas’. Investicioni menadžer koji je Magellan fond pretvorio u čudo Wall Streeta. Danas pričamo o Peteru Lynchu – majstoru koji je pokazao da najveće prilike ne žive na berzi, već se nalaze svuda oko nas i da ih možemo pronaći u svakodnevnom životu.
Peter je rođen 1944. u Massachusettsu, pred kraj drugog svetskog rata. Otac mu je preminuo kada je bio dete, zbog čega je porodica živela skromno, a Peter je radio sezonske poslove već kao tinejdžer. Tokom studija na Boston College-u radio je kao nosač palica na golf terenu — i upravo tamo je upoznao menadžere Fidelity fonda koji su mu kasnije dali šansu. Završio je MBA studije na Whartonu i pridružuje se Fidelity Investmentsu 1969.
Sa samo 33 godine postaje menadžer Magellan fonda, tada relativno malog fonda sa imovinom od 18 miliona dolara. Kada se povukao 1990. – fond je vredeo 14 milijardi dolara, uz prosečan godišnji prinos od 29%.
Ali, postavlja se pitanje – kakva investiciona filozofija mu je omogućila da ovoliko nadmaši posečni berzanski prinos u dužem roku? Lynchova filozofija je jednostavna, ali moćna.
- Prvo pravilo: Ulaži u ono što poznaješ. Ako svakodnevno koristiš neki proizvod ili vidiš da biznis raste — možda upravo gledaš sledeću veliku investiciju.
- Drugo pravilo: istražuj detaljno. Lynch je analizirao svaku kompaniju – čitao bilanse, obilazio prodavnice, razgovarao sa kupcima i zaposlenima.
- Treće: kategorizuj akcije. Nakon analize, kompanije je delio na „spororastuće“, „brzorastuće“, „ciklične“, „defanzivne“… Akcija iz svake od ovih grupa ima svoju ulogu u portfoliju i što je jako bitno, kada jednu akciju kategorizujemo, to ne znači da ona ne može preći iz jedne kategorije u drugu tokom vremena, zbog čega je potrebno da povremeno analiziramo akcije koje već imamo u vlasništvu.
- I četvrto: strpljenje. Lynch je verovao da vreme na tržištu donosi profit — ne pokušaji da „uhvatiš dno“. Njegova omiljena fraza bila je: „Najbolje akcije su često tamo gde ih najmanje očekuješ — u prodavnici iza ugla.“
Nakon primene ovih principa, Lynch je ulagao u kompanije kao što su Dunkin’ Donuts, Ford, Fannie Mae, Taco Bell i mnoge druge, i to dok su još bile male. Tokom 13 godina, od 1977. do 1990., njegov Magellan fond ostvario je prosečan godišnji prinos od 29,2%, što je više nego duplo od prinosa koji je ostvario S&P 500, koji je u istom periodu imao 14% prosečnog godišnjeg prinosa.
Pored ovih impresivnih prinosa, kroz svoje edukacije i intervjue je svetu podario i pojam „10-bagger“ – akcije koje rastu deset puta u vrednosti. Kada pogledamo koje kompanije su mu donele desetostruke prinose, to su neke obične kompanije iz komšiluka.
Na primer, Tokom 1970-ih, američko tržište automobila bilo je pod dominacijom GM-a, Forda i Chryslera, a Subaru je bio marginalni brend s reputacijom „jeftinog“ auta. Ali Lynch je primetio: mala potrošnja goriva + pouzdanost = savršena kombinacija za doba visokih cena nafte. (stock video proizvodnja automobila, fabrike u Americi, punpanje nafte, grafikon cene nafte koji raste)
Kupio je akcije Subarua dok su analitičari ignorisali japanske proizvođače. Kako su cene goriva rasle i ljudi tražili ekonomične automobile, Subaru je doživeo eksplozivan rast prodaje i ušao u Američki mainstream. Lynch je tom prilikom rekao: Kupci često prepoznaju promenu pre tržišta. Ako vidiš da prijatelji kupuju isti proizvod — možda si upravo pronašao sledećeg pobednika.“
Imaš pitanje ili komentar?
Error: Contact form not found.
