
Želim izgubljenu deceniju na berzi (i vi biste trebali)
Da li u investicionom smislu postoji nešto strašnije od situacije kada vi u svom portfoliju imate neke akcije, i onda jednog dana izađe neka loša vest u vezi te kompanije, nakon koje cena padne za 30%? Iako je ta situacija strašna, priznajem, postoji nešto još gore. Jer kada cena akcije padne, mi kao investitori imamo opciju da sagledamo vesti koje su izašle, procenimo da li će se kompanija oporaviti od toga i donesemo odluku – ako su vesti baš crne, presečemo i prodamo, uzmemo kapital i idemo dalje. Međutim, po meni je mnogo gora situacija kada se cena kreće neutralno – niti raste, niti pada. Investitori se nadaju rastu cene, a on ne dolazi. I tako, prođe, godina, prođu dve, prođe tri godine. Cena ne raste, ili možda raste minimalno, čisto da održi onu nadu kako bismo mi ostavili kapital u toj akciji, i što je najbitnije, cena ne pada, tako da nikada ne nastane panika kako bismo mi prodali. Mic po mic, eto nama izgubljene decenije.
Pre nekih nedelju-dve su sporadično krenuli da izlaze članci o potencijalnoj „izgubljenoj deceniji“ za sve investitore i znam da zvuči strašno, ali ovakvi slučajevi su se već dešavali. Evo možemo pogledati grafikon kretanja S&P 500 indeksa gde vidimo da je period od 2000. godine pa sve do 2009. godine zapravo bio čist gubitak vremena za investitore. Kao prvo, 2000. godine je nastalo pucanje .com balona i berzi je bilo potrebno vreme da se oporavi. I taman kada su tamo 2006-2007 godine investitori pomislili da je kriza gotova, nastupila hipotekarna kriza i svi su morali da čekaju do kraja 2009. godine da bi „isplivali“ na nulu.
A ako mislite da se to dešavalo samo u Americi, evo primera iz Japana, gde vidimo da je kod njih ta pojava nastala između 1991. i 2001. godine, sa tim što su neki ekonomisti ovaj period produžavali na čak 20 ili 30 godina jer je japanski Nikkei 225 indeks tek pre par godina postavio novi rekord. Pazite ovo – 29. decembra 1989. godine Nikkei postavlja rekordnu vrednost i taj dan ekonomisti nazivaju Poklopac Olovnog Sanduka (Iron Coffin Lid). Sledeća rekordna vrednost će nastupiti za čak 34 godine i 2 meseca na dan 22. februara 2024. godine, što bi značilo da praktično imamo 3 izgubljene decenije.
A ako mislite da se izgubljene decenije dešavaju samo na berzama prilikom trgovine akcijama, moram da vas razočaram jer se ovo desilo i u slučaju zlata u periodu između 1980. i 2000. godine. Da sumiram ovu uvodnu priču, rekao bih da je svaka klasa imovine podložna ovom događaju i mislim da ćemo gotovo sigurno u našim životima preživeti jednu „izgubljenu deceniju“, problem je samo što niko ne zna kada će ona i na čemu će ona nastati.
Ali, da li bi vas začudilo ako bih vam rekao da ja potajno navijam da izgubljena decenija započne na berzi u narednih par godina? Hajde da vam objasnim!
Ovo je samo primer, čisto da posluži kao ilustracija. Hajde da kažemo da imamo dva investitora, oba investitora imaju 30 godina i investiraju do svoje 60. godine. I svake godine će uložiti po 500 evra mesečno. Akcije na početku vrede po 100 evra po komadu i pretpostavićemo zarad jednostavnosti kalkulacije da nema transakcionih troškova.
Investitor A ulaže u akciju koja će svake godine predvidljivo rasti 8%. Nebitno kakvi su ostali makroekonomski uslovi, akcija A svake godine bez greške donese linearnih 8% prinosa i investitor A svakog meseca bez greške kupi određenu količinu ove akcije. Sa druge strane, imamo Investitora B, koji ulaže u drugu akciju kod koje će odmah na početku investiranja nastupiti „izgubljena decenija“ i cena akcije će mirovati prvih 10 godina. Kasnije će akcija postepeno donositi prinos, sa tim što će pri kraju ovog tridesetogodišnjeg perioda cena akcije eksplodirati. Šta je najbitnije, kada izvučemo prosečni godišnji prinos akcije B, dobićemo 8% godišnje – isto kao za akciju A, samo što će sekvenca rezultata biti drugačija. Rezultate eksperimenta možete pogledati u videu koji je linkovan iznad.
Možda nisam dovoljno naglsio na početku, ili sam možda skroz i zaboravio da kažem, ali sve je ovo samo simulacija i u stvarnom životu sve ovo može krenuti vrlo vrlo pogrešno. Recimo, u našem primeru je Investitor B bio apsolutno ubeđen da će akcija u koju on investira kad-tad izaći na zelenu granu. I to je jako lako kada gledamo iz ove perspektive kada mi u startu imamo pretpostavku da će prosečni godišnji prinos biti 8% za obe akcije I kada gledamo unazad. Zamislite da ste investitor I da ne znate šta će biti sledećeg meseca, vrlo je verovatno da biste u nekom momentu želeli da se prebacite na strategiju Investitora A kako biste izvukli šta možete pre svoje penzije.
Takođe, već sam spomenuo sekvencu rezultata i jednostavno, nasumičnost koja može da nastane na berzama širom sveta. Na primer, zamislite našu strategiju, samo da su investitori krenuli da investiraju sa 33 godine I da su umesto 30 godina za investiranje imali samo 27 godina. U tom slučaju bi ove poslednje 3 godine ispale iz opsega posmatranja jer bi oba investitora morala da idu u penziju I da krenu da koriste sredstva, što će dramatično promeniti ishod simulacije. Na kraju krajeva, šta vama znači što je berza istorijski dugoročno donosila 8% prosečno godišnje kada vi morate da se penzionišete sada kada je loš momenat?
Da zaključim priču, ako ste vi sada u svojim dvadesetim, tridesetim ili čak I četrdesetim godinama, po meni je idealan trenutak za izgubljenu deceniju baš sada, jer ćete u tom slučaju vi kupovati jedinice ETF-ova I akcije po cenama koje ne rastu iz meseca u mesec, čime ćete za relativno istu količinu novca moći da kupite više. Jedina grupa ljudi kojima izgubljena decenija ne bi odgovarala jesu investitori koji u ovom momentu imaju 50-55 godina, jer će izgubljena decenija zahvatiti najbitniji deo za njihovu strategiju, a to je da ostvareni rast deluje na veliki deo akcija I jedinica koje su akumulirali ranije.
Nadam se da sada razumete zašto sam pri početku rekao da potajno navijam da izgubljena decenija počne uskoro i da će se završiti dok ne krenem da povlačim kapital.
Imaš pitanje ili komentar?
Error: Contact form not found.
