Gem Collection

Krajem jula 2011. situacija u Vranju nije bila na zavidnom nivou. Nezaposlenost od 30%, plate male i neredovne. Jednoj ženi zvoni telefon. Zove je prijateljica, bivša koleginica: kaže da ima posao za nju. Plata – od petsto evra naviše. Prava premija u tom momentu.

Žena pita: a u kojoj firmi je to? Odgovor je kratak: „Videćeš i čućeš, ako pristaneš.“

Nekoliko dana kasnije, u četiri ujutru, ona sedi na zadnjem sedištu automobila i ne zna kuda ide. I niko od ostalih putnika neće da joj kaže. Vožnja se završava ispred hotela u jednoj banji kod Kraljeva. Oni ulaze u hotel i kreću pravo ka konferencijskoj salu. A tamo, ljudi u odelima i kravatama. Odrasli ljudi skaču, aplaudiraju sami sebi i uglas uzvikuju: „Ooo, gem!“

Iako će glavni lik današnje priče biti gospođa iz Vranja, ovo je priča o „Gem kolekšn klubu“ – piramidi koja je godinama radila na očigled cele zemlje. Policija će tvrditi da je kroz nju prošlo više od 27 miliona evra. A zaustavljena je – ne zbog prevare. Nego zbog poreza.

Od poziva do sale

Danas pričamo o jednoj od najneobičnijih finansijskih priča novije srpske istorije. Nema tu propale banke ni berzanskog balona. U središtu je klub koji je, zvanično, prodavao samo četiri knjige. I kroz video tražimo odgovor na tri pitanja. Kako je ta mašina radila? Zašto je morala da pukne? I najzanimljivije, zašto je godinama niko nije zaustavio, iako se sve odvijalo u hotelima i konferencijskim salama, pred stotinama ljudi?

Vratimo se ženi iz Vranja. Nije lakoverna: pita otvoreno, koja firma nudi platu bez ikakvog objašnjenja? Odgovora nema. Samo uputstva. Ali, vratimo se par koraka pre odlaska u hotel.

Prvo ide sastanak u kafiću. Žrtva mora da ponese 1.600 dinara „za učlanjenje“ i da popuni formular. Prijateljica joj unapred objašnjava i protokol oko dalje saradnje. Žena žrtva naravno sumnja. Pita prijateljicu: nije li ovo neka prevara? Dala sam pare i šta sad? Odgovor: sad oni odlučuju. Primetite šta se upravo desilo. Sitna uplata od 1.600 dinara dovoljna je da se osećate kao neko ko je već u procesu. Neko ko je nešto uložio.

Dva dana kasnije stižu lepe vesti: iz firme su razmotrili njenu kandidaturu i sutra svi zajedno idu na put. Auto-putem prema Beogradu, zatim skreću kod Pojata i kraj puta pronalaze u Mataruškoj Banji. I ova žena iz Vranja nije jedina. Isti obrazac — poziv, malo informacija, hotel van grada — nalazimo i u svedočenjima žrtava iz Požarevca i Kragujevca. Uvek vas zove neko ko vam veruje. Uvek bez objašnjenja.

U sali počinje ono što je žena kasnije opisala kao dobro režiranu predstavu.

  • Prvo — atmosfera. Odela, kravate, glasna muzika. Ljudi u godinama skaču i viču da su se obogatili. Njoj govore da se u toj organizaciji osmeh plaća, pa neka se smeje. Istu scenu opisao je još 2003. jedan Kragujevčanin: horsko „gem“, prsti koji crtaju krug u vazduhu, čak i skakanje na stolice — kao nekakav ritual sekte.
  • Drugo — program. Predavanja traju satima, a niko ne kaže šta se zapravo prodaje. Prvo: koliko je teško otvoriti firmu u Srbiji — a ovde, čim se učlaniš, imaš sopstveni biznis. Zatim na tabli crtaju lestvicu zarade: za svakog novog člana po 540 evra, a od trećeg člana pa na dalje po 900 evra. Stalno se ponavlja da je sve legalno; čak se nekoliko puta pominju i zakoni.
  • Treće — svedoci uspeha. Na bini je uvek neko ko je do juče jedva spajao kraj s krajem, a za nekoliko meseci zaradio sto hiljada evra. Međutim, ono što novi ljudi koji su po prvi put ušli na Gem Collection seminar ne shvataju jeste da je između 60% i 80% prisutnih zapravo umešano u celu šemu i samo služe da dignu atmosferu i izvrše socijalni pritisak na sve novajlije.
  • Četvrto — cena. Proizvod se prvo nudi za pedeset hiljada evra. Cena pada. I pada. Pa se javi „direktor firme“ i dozvoli da ide na samo 2.290 evra. To se zove sidrenje: prvo vam daju ogroman broj, da vam stvarni izgleda kao poklon.
  • Peto — rok i tajna. Novac se uplaćuje narednih dana, ali odluka mora odmah: ko odbije, više nikad ne ulazi. I potpisuje se izjava o čuvanju poslovne tajne. A zašto bi ijedan zakonit posao bio tajna?

Šta se zapravo prodaje?

Zvanično, to nije bila firma, nego udruženje građana koje, kako je pisalo na njihovom sajtu, priređuje obrazovne i kulturno-zabavne aktivnosti. „Proizvod“ je komplet od četiri knjige, predstavljen kao stručno usavršavanje. Kupac je dobijao račun za knjige, ne za članstvo. To je ključno: na papiru niko nikome nije prodao pravo da zarađuje na drugima. Prodate su — knjige.

Pogledajmo brojke. Prema izvoru Kurira iz istrage, realna cena knjige bila je 1.112 dinara, tadašnjih desetak evra. Naplaćivano je 2.290. Više od dvesta puta skuplje. Niko ne plaća toliko za knjigu — plaća se ono što dolazi uz nju.

A uz nju dolazi pravo da dovodite druge. Prvi donosi 540 evra. Drugi — još 540. Treći — 900. Zbir: 1.980. Skoro, ali ne sasvim, vaš ulog. Tek četvrti vas izvlači iznad nule — a svi koje dovedete moraju da urade isto. Zapazite šta nedostaje: spoljni kupac. Prema svemu što je objavljeno, jedini izvor novca bile su uplate novih članova. Svaki evro koji dobije jedan član, platio je drugi. To je definicija piramide.

I zapamtite kuda je taj novac išao. Baš tu će se priča prelomiti.

Sad najvažniji deo. Zamislite najbolji mogući scenario: svaki član dovede samo troje ljudi. Ne desetoro. Troje.

Jedan. Troje. Devetoro. Dvadeset sedmoro. Osamdeset jedan. Posle deset koraka, u jednom nivou je skoro šezdeset hiljada ljudi. Posle trinaestog — milion i šesto hiljada. A četrnaesti korak traži skoro pet miliona novih članova.

Saberite sve nivoe do četrnaestog: preko sedam miliona. Srbija ima manje stanovnika od toga, računajući bebe i penzionere. Lanac u kojem svako dovede samo troje pojede celu zemlju za četrnaest koraka. Ali ne treba nam ni toliko. Pogledajte poslednji nivo u bilo kom trenutku. Kad svako dovodi po troje, poslednji nivo čine otprilike dve trećine svih članova. Dve trećine ljudi upravo su platile 2.290 evra — i nemaju koga da dovedu. Izgubili su sve.

U stvarnosti je gore, jer većina ne nađe ni troje. Žena iz Subotice, koja je za ulazak založila kuću, dovela je troje i vratila se na nulu. Zaključila je da u tom lancu nema nikakvog posla — samo traženje novih ljudi koji će da plate.

Prema optužnici, u momentu hapšenja u junu 2012. godine je u klubu bilo oko 14.000 članova. Pomnožite sa 2.290 — dobijate oko 32 miliona evra: isti red veličine kao 27 miliona koje navodi policija. A lokalni mediji pišu da je zaista zaradio neznatan broj ljudi; milioneri su postali samo retki koji su sve osmislili.

Zašto ljudi pristaju?

Ostaje pitanje: kako je neko mogao da pristane? Odgovor nije u glupošću. Nego u dizajnu. Novine su došle do beležnica koje su članovi dobijali na „trgovačkim treninzima“, i one se čitaju kao priručnik.

  • Prvo: biraj ljude koji ti veruju — nekoga na čiju slavu ideš. Policijski izvor lokalnog portala to je opisao hladnije: najbliži su birani i zato što će najteže podneti prijavu protiv svog poznanika.
  • Drugo: ne objašnjavaj. Pozovi ga na piće, saslušaj kako mu je teško, pa usput pomeni da radiš za stranu firmu i da ti ide odlično. Tajna pravi radoznalost.
  • Treće: ne puštaj ga. Dođi po njega da se ne predomisli. Ne ostavljaj ga samog ni u pauzi. Izbegavaj mračne teme — rat, politiku. I stalno aplaudiraj.
  • Četvrto: biraj mirne. Preporuka je bila da se ne vode narkomani, alkoholičari i agresivni ljudi, jer prave probleme. Tihi ljudi ih ne prave.
  • Peto: ako prijatelj nema para — neka pozajmi. Savet iz jedne beležnice: da pozove dvadesetak ljudi i uzme po sto evra od svakog. Tako se šteta seli na ljude koji nikad nisu kročili na seminar. Žena iz Subotice založila je kuću. Majka jedne Novosađanke podigla je kredit od 2.000 evra.

I onda se zamka zatvara. Kad ste uplatili, jedini način da vratite novac je da postanete ono što ste do juče bili: meta. Jedan Beograđanin ispričao je novinama da je preporučio troje ljudi i izvukao svoj novac. Tek kad prijatelji koje je doveo nisu uspeli da izvuku svoj, shvatio je u šta je ušao. „Prevario sam svoje najdraže.“

Kako je sve palo?

Preokret dolazi 2012. — ne preko prijava oštećenih, nego preko novca. Prema Novostima, grupa je pala tek kada su nadležne službe počele da ispituju tokove novca. Zanimljivo, portal koji je objavio ispovest žene iz Vranja tvrdi da je upravo ona skrenula pažnju policije. Da li je tako bilo, ne znamo. Znamo šta je policija na kraju navela.

  • Prvo — PDV. Računi za knjige izdavani su sa porezom od 8 posto umesto 18, što je, prema Poreskoj policiji, umanjilo obaveze za oko 170 miliona dinara.
  • Drugo — „autorska prava“. Prema nalazu, firme su prikazivale isplate za autorska prava nad knjigom kompanijama na Gibraltaru i Kipru. Policija tvrdi da su računi bili fiktivni, a da je novac završavao u offshore firmama.
  • Treće — marketing. Desetine agencija i firmi, kojima su, tvrdi policija, upravljali sami osumnjičeni, fakturisale su „marketinške usluge“ i „istraživanje tržišta“. Deo novca isplaćivan je u gotovini. Sa računa je podignuto oko 1,2 milijarde dinara — otprilike deset miliona evra — i isplaćeno kao provizije, uz izbegnut porez od 229 miliona dinara.

Ukupna šteta po budžet: skoro 400 miliona dinara; u saopštenju policije — više od pet miliona evra. Od 19. do 20. juna 2012, u akciji „Prizma“, hapse se dvadesetak osoba u Beogradu, Vranju, Šapcu, Valjevu, Kragujevcu, Kraljevu, Užicu i Sremskoj Mitrovici. Prema saopštenju policije, terete se za zloupotrebu položaja, poresku utaju i pranje novca. Ne za prevaru.

Sedam meseci kasnije, kako je pisao Alo!, tužilaštvo podiže optužnicu protiv 78 osoba.

Zaključak

Piramida ne pada zbog nečije greške. Pada zato što matematika nema milosti — a zakon ponekad ima rupe. Zato je poslednja linija odbrane vaša glava.

Pet znakova upozorenja. Ne znate šta se prodaje, a traži se uplata. Zarađuje se dovođenjem ljudi, a ne prodajom onima van kluba. Ulaz košta mnogo više nego što vredi ono što dobijate. Stalni su pritisak, rokovi i tajna. I savetuju vas da za ulaz pozajmite od prijatelja. Ako ništa drugo ne zapamtite, zapamtite jedno pitanje: ko je kupac? Ako je odgovor — sledeća osoba koju dovedem — onda vi niste partner u poslu. Vi ste proizvod.

Pogledaj i ovaj video

Imaš pitanje ili komentar?

    Želiš finansijsku nezavisnost? Moja e-knjiga sa praktičnim primerima je tu za tebe!

    Postovi po kategorijama